ŠKOLSTVO
  
   Mjesto Borovo zabilježeno je još davne 1231. godine kao posjed vukovarskog grada. Oko 1540. godine Borovo su naselili Srbi iz gornjeg Podrinja i Polimlja i oni su donijeli ekavski govor na prijašnje ikavsko govorno područje.
   Borovska crkva Svetog arhiđakona Stefana izgrađena je u vremenu od 1761. do 1764. godine i postojano traje i širi svoju duhovnost i pravoslavlje već skoro 250 godina. U to vrijeme se pominju prvi počeci obrazovanja i pismenosti, a po prvi put je osnovana i Borovska općina kojom je upravljao seoski knez.
   Danas imamo sačuvanu staru školsku zgradu, izgrađenu 1853. godine (današnji Dom umirovljenika), a povijesni zapisi kažu da je Borovo 1736. godine imalo 49 kuća, a 1811. godine 231 kuću i 1754 stanovnika.
Oko 1880. godine Borovo je po drugi put dobilo status Općine, kao samostalna upravna Općina sa načelnikom, bilježnikom, blagajnikom, babicom i poljarom, a 1884. godine ustanovljen je i grb Općine Borovo koji je u svom izvornom obliku prihvaćen kao grb Općine Borovo i danas.

   Period poslije Prvog svjetskog rata za Borovo je protekao u siromaštvu i veoma teškom životu, ali 1931. godine, na borovskom ataru, češki industrijalac Jan Bata izgradio je tvornicu gume i obuće. Siromašni seljaci postaju industrijski radnici sa sigurnijim zaradama i lakšim načinom života. Tvornica «Bata» se izuzetno brzo razvija, naglo se povećava broj stanovnika i gradi se naselje uz Tvornicu (današnje Borovo naselje) koje zajedno sa Borovom čini jedno mjesto i Borovo po treći put u povijesti dobiva status Općine. Ilustracije radi, 1932. godine Borovo je imalo 2213 stanovnika, a 1936. godine 4530 stanovnika.

Predsjednik Općine Borovo, 1933. godine, postao je gospodin Tomo Maksimović, generalni direktor tvornice «Bata» i veliki vizionar i utemeljitelj naprednog Borova. Najviše njegovom zaslugom i sredstvima tvornice «Bata», Borovo je 12. 08. 1936. godine dobilo električnu struju, a 15. 08. 1936. svečano je otvorena nova zgrada Državne narodne škole «Viteškog Kralja Aleksandra Prvog Ujedinitelja». Otvaranju i osvećenju škole prisustvovao je veliki broj visokih državnih službenika, a bio je prisutan i izaslanik Njegove Svetosti Patrijarha Srpskog g. Varnave.  

   Školska zgrada koja je bila jedna od najmodernijih u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, imala je 8 učionica, električno osvjetljenje, vodovod, centralno grijanje na naftu, malu fiskulturnu dvoranu, kupatilo, a pored škole je bilo izgrađano i odbojkaško igralište. Školsku 1936./1937. godinu pohađalo je    310 učenika u 6 razreda i bila je najveća škola u srezu Vukovarskom.
Poslije Drugog svjetskog rata škola je dobila ime Osnovna škola «Božidar Maslarić» i do 1960. godine bila je sedmogodišnja, a od tada pa sve do danas je osmogodišnja. I dalje je nastavljen razvoj, sada Jugoslavenskog kombinata gume i obuće «Borovo», i veliki broj ljudi se doseljavao u Borovo, od kojega se u međuvremenu odijelilo Borovo naselje.

   Zbog izrazitog povećanja broja učenika 1974. godine počela je dogradnja školskog aneksa sa 10 učionica, koji je 1976. godine i završen, a 1977. godine izgrađena je i školska sportska dvorana sa gledalištem kapaciteta 300 sjedećih mjesta. Najveći broj učenika, 841 – 28 odjela,  škola je brojala školske 1979./ 1980. godine.

   Poslije tih «zlatnih» sedamdesetih i osamdesetih godina, dolazi do postepene stagnacije gospodarstva u tadašnjoj Općini Vukovar, kojoj je pripadala i Mjesna zajednica Borovo, zatim do ratnih događanja i škola je postepeno nazadovala i smanjivao se broj učenika  Erdutskim sporazumom i mirnom reintegracijom ratom zahvaćenih područja, 22. 05. 1997. godine Borovo po četvrti put u povijesti dobiva status Općine, a škola dobiva današnji naziv OŠ «Borovo».      

   Nakon skoro 40 godina neulaganja, Škola je 2006. godine detaljno obnovljena i rekonstruirana, a sredstva su obezbjeđena iz Evropskih fondova CEFTi proračunskih sredstava Republike Hrvatske u iznosu od 7,5 milijuna kuna (milijun Eura).  Tada je uređen cjelokupni školski prostor i okoliš, tako da škola danas ima 14 učionica, 4 za razrednu nastavu i 10 specijaliziranih učionica za predmetnu nastavu, moderno uređenu zbornicu, knjižnicu, dobro opremljenu kuhinju i sportsku dvoranu s gledalištem.     

  Ispred škole je lijepo uređen park, a u neposrednoj blizini škole nalaze se sportski tereni za mali nogomet i rukomet, košarku i odbojku na pijesku, kao i veliko nogometno igralište NK «Sloga».

   Zbog svega gore navedenoga, možemo reći da smo sretni i zadovoljni uvjetima u kojima naša škola radi.